07

jul

2015

SUPTILNA MOĆ OPROŠTAJA

By Slavica Squire In Poučno

“Slabi nikada ne mogu da oproste. Oproštaj je vrlina jakih“
Mahatma Gandhi

Još od ranog detinjstva, svako od nas je imao prilike da iskusi situacije u kojima mu je naneta neka vrsta nepravde. Ali i okolnosti u kojima smo možda i sami bili nepravedni. Praviti greške je jedna od najčešćih ljudskih osobina. Činjenica da je trka za idealnim – Sizifov posao tužnog kraja, obećava da nam razum ukazuje na to koliko je ljudski grešiti kao i uvek izvući pouku iz greške. Pa, zašto nam je onda toliko teško da oprostimo sebi ili drugima?
 
Ponekad radimo stvari koje imaju nepovoljan ishod i posledice. Nekada nas okolnosti nateraju na pogrešan izbor. To ne znači da nam je loš karakter, da smo zli ili da nam nikada više ne treba verovati. Poverenje jeste krhko, lako se gubi ali kao što očekujemo da povratimo nečije poverenje tamo gde smo ga nehotice poljuljali, tako bi trebalo i da razmišljamo u kontekstu sopstvene otvorenosti ka drugima i njihovim greškama.
 
Kada pomislimo na momenat u kojem nas je neko u prošlosti povredio, mi automatski podižemo zid, kako ne bismo bili povređeni u budućnosti. Međutim, dolazimo u situaciju u kojoj ne možemo da volimo sve dok se plašimo. Jer ljubav i strah su kao svetlost i tama, ne idu zajedno. Kada oprostimo istinski od srca, a ne samo intelektualno, onda se oslobodimo prošlosti i jedino tada smo u stanju da iskusimo pravu ljubav. Ljubav prema sebi, a onda i prema drugima.
 
Svaki put kada oprostimo, naša energija i sa njom energija celog univerzuma se menja i uzdiže na viši nivo. Svaki put kada nekome pružimo ruku pomirenja, dotaknemo njegovo srce – mi se menjamao, on se manja, svet se menja. Kada god uspemo da izrazimo svoju dobrotu i toplinu, naša svrha u ovozemaljskom životu dobija novu formu.
 
Volja da oprostimo je znak čovekove duhovne i emocionalne zrelosti. Ona predstavlja jednu od najvećih vrlina kojoj bi svi trebali da težimo. A suštinski je jedna od najvećih sila kojom možemo da kreiramo predivan život.
 
Zamislite svet ispunjen pojedincima koji umeju da daju i prihvate iskreno izvinjenje. Mislite li da postoji ijedan problem koji ne bi mogao biti rešen između ljudi koji poseduju poniznost i veliki duh i srce, onda kada je najpotrebnije? Moć koju ima opraštanje je jedan od najvećih doprinosa vašem ličnom izlečenju i globalnom izlečenju sveta, jer oprostiti znači zahvaliti se na doživljenom iskustvu, na pouci koje ste iz tog iskustva izvukli i krenuti dalje!
 
Poenta je izaći iz pasivne, destruktivne uloge žrtve. Osloboditi se bola i izrasti u Pobednika! Jer najčešće, oni kojima najviše treba da oprostimo – smo mi sami. Presija koju sebi namećemo u svim životnim aspektima, kriveći sebe što nismo predvideli ili sprečili svoju ili tuđu grešku, predstavlja modernu samo-destukciju kao jedan od najvećih okidača za nezadovoljstvo, stagnaciju i bolest.
 
Oproštaj nije usamljeni čin. Oproštaj je životni stav. Ukoliko ne oprostimo sebi ili drugima, ukoliko ne shvatimo da je sporna situacija gotova i spada u deo naše prošlosti, nikada nećemo moći da krenemo napred.
 
Pre nego što napravimo veliku promenu u našem životu, pre nego što nastavimo da živimo punim plućima, jedan deo nas mora da umre. Oslobađanje od stvari koje su mogle da se dese, pretpostavke, i ono što bismo želeli da smo rekli drugačije, sprečava nas da napredujemo.
 
Treba da prihvatimo da ne možemo promeniti prošla iskustva, mišljenja drugih u tom trenutku ili ishod naših tadašnjih izbora i odluka. Ali možemo promeniti naš emocionalni doživljaj u odnosu na prošlost! Opraštanjem postižemo unustrašnji mir.
 
Tek onda postajemo zaista slobodni!
 
Više o tome kako da se oslobodite tereta prošlosti i živite život punim plućima, srećni i ispunjeni, možete pročitati u mojoj knjizi “Najbolja osveta od svih je SREĆA”, koju možete prelistati OVDE.
 
Za najviše dobro
Od srca,
Slavica