31

avg

2015

RECEPT ZA ULTIMATIVNI MIR

By Slavica Squire In Poučno

ultimativni mir

Veliki broj ljudi bori se sa besom i nezadovoljstvom zbog „nedovršenog posla“ tj. neraščišćenih emocija i odnosa sa drugima. Ova osećanja stvaraju nam velike poteškoće. Negativne misli, senzacije, pretpostavke i nagađanja ishoda i budućnosti, proizvode dodatni stres i ljutnju kod onih kojima već odavno životom upravlja bes.
 
Možda ste i vi ponekad pomislili kako bi bilo sjajno da postoji brz i lak način da vašu preokupiranost patnjom zamenite radošću, kao jedinom kartom ka budućnosti u pravom pravcu.
 
’70-ih godina prošlog veka, čuvena Virginia Satir – „majka“ porodične psihoterapije dokazala je kroz veliki broj svojih klijenata, kako je moguće prezir i zameranje zameniti saosećanjem i oproštajem, te na taj način započeti sasvim novo poglavlje života.
 
Neki od vas će pomisliti da su ovo usamljeni slučajevi i da oproštaju nema uvek mesta u našem srcu. Međutim, ono što dokazuje Virginia Satir, kao i značajan broj ljudi koji su okusili oslobađajuće dejstvo oproštaja, jeste osetna promena kod čoveka koji je napravio odluku da oprosti sebi i drugima, prihvatio to osećanje i odlučio da nastavi dalje.
 
Esencijalna prepreka na putu kojim dolazimo do oproštaja su zapravo naša čvrsta uverenja o fatalnosti ishoda ukoliko oprostimo. Većina veruje da se opraštanjem gubi dostojanstvo, daje prednost „drugoj strani“, popušta ili prepušta izvesnu „pobedu“ i zato čvrsto opstaju u emociji zameranja onima koji su im naudili… no situacija je sledeća… Tek odustajanjem od tih štetnih uverenja i našeg intimog odnosa prema njima, mi dolazimo do plodnog tla na kojem se rađa oproštaj u svojoj apsolutnoj oslobađajućoj i isceljujućoj formi. Jer verujući da oproštajem činimo nešto dobro za drugu stranu koja to ne zaslužuje, mi ustvari i dalje kažnjavamo samo sebe, jer to je kao da pokušavate nekoga da otrujete tako što sami popijete otrov. Zameranje je otrov u vašim venama, a ne u venama onoga kome zamerate! Od tog otrova se umire kao i od svakog drugog, samo sporije i mnogo bolnije. Louise Hay kaže da je rak bolest koja nastaje od emocije izazvane zameranjem i da najbrže pomažemo svom telu da se izleči kada dozvolimo potpuni oproštaj, potpuno čišćenje svojih vena od tog otrova.
 
Pokušajte da pažljivo istražite vaše unutrašnje glasove ili slike osobe kojoj ste nekada oprostili i uporedite ih sa slikama osobe na koju ste i dalje ljuti. Ovo vam može ukazati na promene koje treba da se dese kako biste bili bliži korisnim osećanjima. Ne zaboravite – opraštanjem se ne umanjuje nečije loše ponašanje prema vama, već vam se pruža šansa da otpustite sve negativne emocije koje vas zadržavaju na putu ličnog prosperiteta.
 
Zapitajte se šta bi se desilo kada biste oprostili spornoj osobi. Kako bi to uticalo na vas i vašu okolinu. Kako biste se vi osećali na dnevnoj osnovi? Šta čin opraštanja govori o vama? Postajete li hrabriji? Sigurniji u sebe? Opušteniji? Da li se osećate kao slabić zato što ste oprostili ili se pak vaša superiornost i samopouzdanje povećava?
 
Ovaj proces neće biti za svakoga isto primenljiv, ali njegov učinak će zasigurno svakome doneti neopodno rasterećenje. Uzmite vremena…5 minuta, pola sata, vikend… Upitajte vaše srce da li bi mu bilo lakše da se poslednji put osvrne na ono neprijatno što ste iskusili i to osećanje oproštajem preobrati u sasvim nov pristup ljudima i problemima.
 
Najveća dobrobit oproštaja leži u činjenici da jedino kada uspemo u potpunosti da oprostimo možemo prestati sami sebe da trujemo i sačuvati sopstveno srce od nepravde koja nam je naneta, a vi to zaslužujete. Više o tome kako možete da se oslobodite tereta prošlosti i živite život srećni i ispunjeni, možete pronaći u mojoj knjizi “Najbolja osveta od svih je SREĆA”. Možete je prelistati OVDE.